Glasovi sjećanja

Svjedočanstva

Autentični iskazi preživjelih, povjesničara i očevidaca — temelj naše kolektivne memorije.

Portret — Ivan Volarević — „Ćirko”
Ivan Volarević — „Ćirko”
Dragovija, Hercegovina
Izvor: Križni putevi preživjelih

Pošao sam u vojsku u domobrane 1. svibnja 1944. godine. Na Bleiburškom polju je bilo veliko mnoštvo vojske. Nadlijetali su nas neki crni zrakoplovi. Letjeli su tako nisko da su nam kape letjele s glava. Naši časnici otišli su na pregovore u jedan obližnji dvorac. Partizani su naredili da dignemo bijele zastave. Ako zastava nemamo, da svučemo košulje sa sebe i košulje na štap dignemo. Podrugljivo su nam govorili da nam košulje i tako više neće trebati."

U Mariboru sam ostao četiri dana. Tu su me svukli i sve mi odnijeli. Partizan koji me skinuo dao mi je svoje raspale hlače — pune ušiju i gnjida — i silom me natjerao da ih obučem. Oduzeo mi je novčanik s 800 njemačkih maraka i utjerao mi pištolj u usta."

Strpaše nas u teretne vagone. U vagon su nas doslovno nabijali — stalo nas je 260. Zatvorili su prozore i vrata i doveli u Prečko u Zagreb. U mome vagonu ih se šest ugušilo. Dali su nam jesti kašu od griza, a začinili su je motornim uljem. Tko god je tu kašu pojeo — otrovao se i tu umro."

Pješačenje od mjesta do mjesta bez ikakva cilja i reda trajalo je gotovo puna dva mjeseca. Prolazili smo kroz Karlovac, Lipik, Pakrac, Bjelovar, Kutinu, Varaždin, Križevce, Požegu, Slatinu, Ivanić-Grad, Donji Miholjac, Voćin... Bio sam bos i napola gol — u meni je bilo svega 48 kilograma.""

Dr. Branimir Lukšić
Profesor, povjesničar
Izvor: „Bleiburški pokolj“ — prikaz iz britanskih i partizanskih izvora

Postupak britanskih zapovjednika izručenjem u sigurnu smrt hrvatske vojske i civila koji su im se predali skoro nema presedana u povijesti civiliziranih naroda, i taj se čin protivi svim propisima međunarodnog konvencijskog i običajnog ratnog prava."

Masovni ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i zločin genocida, počinjeni na Bleiburgu i Križnome putu, počinjeni su sa znanjem, privolom i naredbom najvišeg državnog vrha Demokratske Federativne Jugoslavije, predvođenim vrhovnim zapovjednikom jugoslavenske vojske i glavnim sekretarom komunističke partije Jugoslavije, maršalom Josipom Brozom Titom.""

Drago Kolimbatović
Dominikanski redovnik
Izvor: Očevidac predaje na Bleiburgu, 15. svibnja 1945.

Uslijedilo je gorko iskustvo koje smo mogli očekivati od divljih Bušmana, a ne od kulturnih Engleza."

Njihovi vojnici, pod izlikom provjeravanja skrivamo li kakvo oružje, izvršili su pravu pljačku. Oteli su svu zlatninu i sve dragocjenosti što su ih pojedinci nosili sa sobom da im pri dolasku u strani svijet posluži kao daska spasa. Umjesto utočišta u Englezima — nađosmo krvnike.""

Ted Pavić
Očevidac
Izvor: „The Minister and the Massacres“ — N. Tolstoy, London 1986.

Muškarci, žene i djeca padali su u svežnjevima dok su partizani kosili svojim mitraljezima lijevo-desno po otvorenome polju. Vrlo brzo je toliko ljudi bilo pobijeno da su se partizani usudili spustiti među preživjele, pa su ih s vidljivom nasladom stali na smrt tući, udarati čizmama, i probadati bajunetama.""

Zdenko Zavadlav
Bivši zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora
Izvor: Intervju, „Nedjeljni jutarnji“, 25. svibnja 2003.

Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl kod Maribora, oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce."

Naredba je stigla s vrha, a zna se gdje je bio vrh. Rečeno nam je da neprijatelja treba ubijati bez suđenja, jer da revolucija još traje. Rekli su nam da je rat bio prva faza revolucije, a ono poslije rata druga faza.""

Milovan Đilas
Do 1954. potpredsjednik Jugoslavije
Izvor: Intervju, „Encounter“, prosinac 1979.

Britanci su napravili potpuno krivo što su vratili te ljude nazad preko granice, isto kao što smo i mi učinili potpuno krivo što smo ih sve poubijali."

U svojoj knjizi „Wartime" ja nisam skrivao svoje mišljenje, da su ta ubojstva bila besmisleni čin gnjevne osvete. Tito je bio za jedno radikalno rješenje iz pragmatičnih razloga. Nije bilo pravilno uspostavljenih sudova... Tako je najjednostavniji izlaz bio da ih se sve pobije i riješi problem.""